{mosimage}Vrhbosna, današnje Sarajevo, sjedište je vojvode zapadnih strana od godine 1436. U Sarajevu je kadija od definitivnog pada Bosne pod tursku vlast 1463. godine. Muftija ima sjedište u Sarajevu 1519. godine. Gazi Husrevbeg, drugi pravi osnivač Sarajeva, došao je za bosanskog namjesnika 1521. godine i ostao, s malim prekidima, do 1541. godine, kada je i umro. U međuvremenu, od osvajanja Vrhbosne od Turaka, pa do dolaska Gazi Husrevbegova, Vrhbosna je izrasla u kasabu i u tom vremenu tu je nastalo sedamnaest mikroregiona (mahala) i isto toliko džamija. Osim toga, podignuta je banja (hamam), karavansaraj. tri tekije i medresa (Firuzbegova, 1508. godine). Obično uz svaku džamiju, zapravo u svakoj mahali, bio je i po jedan mekteb. Gazi Husrevbeg, drugi pravi osnivač Sarajeva, rođen je oko 1480. godine u Serezu (Grčka), gdje mu je otac Ferhadbeg. rodom iz okoline Trebinja, bio namjesnik. Majka mu je bila sestra sultana Bajazida II. Odrastao je i odgojen na carskom dvoru. Prije dolaska u Bosnu bio je namjesnik Smederevskog sandžaka, a obavio je i nekoliko diplomatskih misija u ime sultana na dvorovima nekih evropskih vladara. Kad je 1521. godine došao u Sarajevo, odmah su počeli njegovi veliki građevinski poduhvati u ovome gradu, usprkos stalnom vojevanju koje je vodio u Dalmaciji, Hrvatskoj i Ugarskoj. Po svojim građevinama, koje je podigao u Sarajevu i nekim drugim mjestima Bosne, i vakufima koje je ostavio za izdržavanje svojih zadužbina, Gazi Husrevbeg je najveći i najznačajniji legator u Bosni i Hercegovini. Umro je u Sarajevu 1541. godine i sahranjen u turbetu kod svoje džamije, koje je još za života sagradio.

Husrevbegova džamija, najveća i jedna od najljepših u Bosni i Hercegovini, podignuta je 1530-31. (937. po hidžri). Godinu poslije toga sagrađen je mekteb u haremu džamije, a preko puta Hanikah. Godine 1537. napisana je vakufnama za medresu, za čije je podizanje Husrevbeg uvakufio sedam stotina hiljada dirhema. Svoju medresu, koja je za svo vrijeme turske vladavine bila najznačajnija prosvjetna ustanova u Bosni i Hercegovini Husrevbeg je namijenio na ime svoje majke Seldžuke, po kojoj se medresa i zvala Seldžukija, a po olovnom krovu, Kuršumlija.

Medresa je, s malim prekidima, radila od svog osnivanja do dana današnjeg. Osim dosad spomenutih ustanova, Husrevbeg je podigao: imaret i musafirhanu, čifte-hamam, bezistan, dva hana. vodovod, šadrvan u haremu džamije, javni nužnik. Husrevbegovu vakufu pripada sahat-kula, za koju se ne zna je li podignuta za njegova života ili kasnije, zatim muvekithana, u dvorištu džamije, koja je podignuta 1859. godine. Iz sredstava Husrevbegova vakufa otvorena je u Sarajevu 1866. godine i vakufska bolnica, koja je radila sve do izgradnje Državne bolnice u Sarajevu 1882. godine.

Za izdržavanje ovih objekata Husrevbeg je uvakufio oko dvije stotine dućana u sarajevskoj čaršiji, velike komplekse zemlje u okolini Jajca i šume u Tešnju. Isto tako, ostavio je vakufe u Serezu kao i gotova novca koji se je izdavao na rebah (priplod). I prihodi od bezistana, hamama i hanova trošili su se za izdržavanje ovih objekata.
Vakufnamom o svojoj medresi Husrevbeg je predvidio da: »Što preteče od troškova za gradnju, neka se za to kupi dobrih knjiga, koje će se upotrebljavati u spomenutoj medresi, da se njima koristi ko bude čitao i da iz njih prepisuju oni koji se bave naukom«. Prema tome. Gazi Husrevbegova biblioteka datira otkad i njegova medresa, tj. od 1537. godine.

{mosimage}Kako je to običaj u islamskim zemljama, osnivači džamija uvakufljavali su za svoje zadužbine, odnosno džamije, po nekoliko Mushafa ili njihovih dijelova (džuzeva). Za održavanje javnih predavanja po džamijama zavještači su ostavljali i po koje drugo djelo - knjigu iz koje je predavač (dersi-am) držao predavanja.

U mektebima, pored Mushafa, bilo je i drugih knjiga koje su služile kao priručnici za podučavanje djece. Za ovo su primjeri i same vakufname u kojima su ponekad taksativno nabrojena djela koja se ostavljaju za džamiju ili mekteb.

Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu prva je biblioteka za koju pouzdano znamo kada je osnovana. Međutim, nije se mogla zamisliti ni jedna medresa bez svoje biblioteke, jer ako ništa drugo, učenici su morali sebi prepisivati potrebne udžbenike, a to su mogli raditi prvenstveno iz knjiga, koje je škola posjedovala. Prema tome. starija biblioteka u Sarajevu bila bi ona koja se nalazila u Firuzbegovoj medresi. Prije je spomenuto da je i po džamijama i mektebima moralo biti knjiga kojima su se zainteresirani služili.

Sve do godine 1863, koliko se do danas zna, Biblioteka je ostala u sklopu Kuršumlije medrese. Te je godine, na poticaj Topal Osman-paše, guvernera Bosne, uprava Gazi Husrevbegova vakufa dogradila jednu veću prostoriju uz Begovu džamiju ispod munare. Tu je Biblioteka preseljena iz Medrese i ostala do godine 1935, kada je smještena u prizemne prostorije zgrade sarajevskog muftijstva pred Carevom džamijom. To je urađeno, jer su dotadašnje prostorije postale tijesne s obzirom da se knjižni fond Biblioteke iz dana u dan množio, a i broj posjetilaca je bivao sve veći. Nekoliko godina poslije oslobođenja, Biblioteka se proširila i na katu same zgrade. Kasnije se ukazala potreba ponovnog proširenja prostorija Biblioteke, pa su njene upravne i poslovne prostorije smještene u zgradi bivšeg Ulema medžlisa, tokođer pred Carevom džamijom, a cijela zgrada bivšeg muftijstva je upotrijebljena za smještaj knjižnog fonda.

{mosimage}S obzirom na porijeklo rukopisa ove Biblioteke, odnosno gdje su sve oni nastali - pisani i prepisivani, možemo utvrditi da ih ima iz raznih krajeva islamskog svijeta, a osobito iz pojedinih velikih i značajnih centara kao iz Meke, Medine, Kaira, Bagdada, a naročito Istanbula. Ovi rukopisi, ponekad i unikati ili rariteti, dospijevali su u naše krajeve na razne načine: trgovinom, odlaskom na hadž naših ljudi, a osobito su ih donosili oni koji su u tim centrima bili na naukovanju, pa tako imamo i djela naših ljudi pisana i prepisivana u spomenutim i drugim mjestima.

Međutim, najveći broj rukopisnog fonda potječe iz naših krajeva, gradova kao i zabačenijih sela, jer su ljudi iz ovog područja, željni znanja, mnogo pisali, a i prepisivali razna djela iz svih tada poznatih disciplina. Tako imamo i po više primjeraka djela naših autora, autografa a i prepisa. Prepisivački centri su bili pojedine medrese, a postojali su u nekim mjestima i skriptoriji za prepisivanje i širenje knjige.

Kakav je bio prvi knjižni fond ove Biblioteke teško je danas ustanoviti, jer sve nedaće koje su kroz četiri stoljeća pratile Sarajevo (poplave, požari, ratovi) pogađale su i Biblioteku. Posebno pri navali Eugena Savojskog 1697. godine na Sarajevo, poharan je Gazi Husrevbegov vakuf, pa je tom prilikom odnesen i veći broj knjiga iz Biblioteke, l pored toga, do danas je sačuvano nekoliko knjiga na kojima ima zapis i pečat da ih je uvakufio sam Gazi Husrevbeg. Do danas se sačuvalo mnogo djela na kojima stoji da su prepisana u Gazi Husrevbegovoj medresi ili njegovu Hanikahu. Na temelju toga može se ustvrditi da su i Medresa i Hanikah bili i prepisivačke škole.

{mosimage}Knjižni fond Husrevbegove biblioteke povećavao se i na taj način što su mnogi pojedinci vakufili ili poklanjali ovoj biblioteci svoje knjige ili cijele biblioteke. Fond Biblioteke povećavan je i priključivanjem ostataka knjiga iz drugih javnih biblioteka i medresa Bosne i Hercegovine. Tako su u ovu Biblioteku došle knjige iz biblioteka: Hasana Nazira (osnovana 1550. g.), Hadži Mehmed-bega Karađozbega iz Mostara (1570), Memi Sahbegove u Foči (1675), Derviš-paše Bajezidagića u Mostaru (1611), Elči Ibra-him-pašine u Travniku (1704); Mustafa efendije Ejubića - Šejh Juje (1707), Hadži Halil efendije u Gračanici (sredinom XVII st.), Osman Šehdi efendije Bjelopoljca u Sarajevu (1759-60), Abdu-lah efendija Kantamirije u Sarajevu (1774) i dr.

U novije vrijeme uprava Biblioteke i Gazi Husrevbegova vakufa, odnosno Starješinstvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, otkupili su nekoliko značajnih privatnih biblioteka. Na taj način otkupljene su biblioteke prof. Hadži Mehmeda Handžića (umro 1944), dio biblioteke vrhovnog šeriatskog suca Hilmi ef. Hatibovića (umro 1944), Osmana Asafa Sokolovića (umro 1971) i dr Muhameda Hadžijahića. Handžićeva biblioteka je jedna od naj-kompletnijih islamskih biblioteka kod nas; u Hatibovića biblioteci nalazilo se dosta djela iz orijentalistike, a Sokolovića biblioteka je bila jedna od najkompletnijih sa djelima bosansko-hercegovačkih pisaca štampanih latinicom i ćirilicom, kao i djelima o muslimanima u Bosni i Hercegovini. Drugi dio Hatibovićeve biblioteke poklonjen je Gazi Husrevbegovoj biblioteci.

Fond Gazi Husrevbegove biblioteke broji oko osamdeset hiljada svezaka knjiga, naslova časopisa i dokumenata na orijentalnim, bosanskom i nekim evropskim jezicima. Od toga 10000 kodeksa rukopisa sa oko 20000 većih i manjih djela iz islamistike, nauke o orijentalnim jezicima i lijepe književnosti. Na bosanskom i nekim evropskim jezicima je oko 25000 štampanih knjiga. Periodika se sastoji od najstarijih listova štampanih u Bosni i Hercegovini, nekih sarajevskih dnevnih listova kao i gotovo svih naslova muslimanskih listova i časopisa koji su izlazili ili danas izlaze u Bosni i Hercegovini. Vrijedna je zbirka časopisa i novina i na orijentalnim jezicima koji se u ovoj Biblioteci danas nalaze.

Zbirka dokumenata koji se odnose na prošlost Bosne i Hercegovine broji oko 4000. Biblioteka posjeduje 1400 vakufnama iz Bosne i Hercegovine, originalnih ili u ovjerenom prepisu. Sidžila sarajevskog senatskog suda ima 86. U arhivsku građu ubrajamo Zbornik Muhameda Enveri ef. Kadića, koji ima 28 svezaka sa po oko 400 stranica. Muvekitova povijest Bosne, u prepisu Muhameda Enveri ef. Kadića, ima četiri sveska. Naročito je značajan autograf Ljetopisa sarajevskog hroničara Mula Mustafe-Šev-ki Bašeskije, koji obuhvata vrijeme od 1747. do 1804. godine. Značajna je i zbirka fotosa kao i zbirka plakata, proglasa i letaka.

Najstariji rukopis u Gazi Husrevbegovoj biblioteci je djelo Ihjau ulumud-din, od Ebu Hamid Muhameda el-Gazalije, umro 1111. godine, teološko-mističko djelo, prepisano 1131. godine.

Po starini, iza spomenutog, dolazi djelo »Firdevsul-ahbar fi me-suril-hitab«, zbirka hadisa koju je sastavio Ebu Sudža Širevejh ibn šehirdar ibn Širevejh ed-Dejlemi el-Hemedani, umro 1115. godine. Djelo je prepisao Abduselam ibn Muhamed el-Hava-rizmi 1151. godine u medresi Imađiji u Hemedanu. Djelo ima 417 listova, pisano starim neshom; »Kitabul-kešfi vel-bejan fi tefsiril-Kur'an«, komentar Kur'ana od Ebu Ishak Ahmeda ibn Muhameda ibn Ibrahima et-Talebi en-Nisaburi, umro 1035. g. Od ovog komentara nalazi se samo treći svezak koji sadrži 6. i 7. poglavlje iz Kur'ana (EI-En'am i EI-'Araf). Prepisivač mu je Be-rekat ibn Isa ibn ebu Ja'la Hamza. Prepisan je početkom zilhidže-ta 571. godine (1176). Svezak broji 125 listova, pisan je starinskim neshom, mjestimično vokaliziran.

Iza ovih navodimo kao stare rukopise 6. i 7. svezak komentara Kur'ana od Zamahšerije Ebul-Kasima Džarulaha Zamahšerije, prepisane 1262. u Bagdadu, u medresi Mustansiriji, a prepisi-vač je Ebul-Fadl Ismail ibn Musa el-Rumi. Prepis je izvršen iz autografa. Zatim Tefsir Fatihe, od Fahrudin Ebu Abdulaha Muhameda er-Razije (umro 1209). Ovaj komentar Fatihe je dio njegova tefsira »Mefatihul-gajb«, poznatog pod imenom »Et-tefsi-rul-kebir«. Prepisao ga je Omer ibn Mikail ibn Abdulah el-Kajsa- ri u gradu Kajsariji 17. šabana 691. (1291) godine, a potom i djelo »Muhtesaru džamiil-usul fi ehadisir-Resul«, Zbirka hadisa, koju je napisao Zijaudin Ebul-Feth Nasrulah el-Džezeri. Prepis je završen u rebil-evelu 691. (1291) godine. Ima veliki broj rukopisa iz XIII-XVI vijeka, a iz XVI ih je najviše.

{mosimage}Biblioteka posjeduje, što čini njenu posebnu vrijednost, mnogo djela, čiji su autori Bosanci i Hercegovci. Među ovim rukopisima ima i autografa. Prepisivači domaćih djela su naši ljudi. Spominjemo samo njih nekoliko:

Hasan Zijai, puno mu je ime Hasan Čelebi ibn Ali el-Mostari. a književno Zijai-Čelebi i Zijai el-Mostari, umro 1584. godine. Bio je pjesnik - pjevao je na arapskom i turskom jeziku. U Biblioteci ima njegov »Terdži-i bend«, djelo tesavufskog sadržaja. On je i autor jednog od umjetnički i sadržajno najljepših kronograma Sinan-begove džamije u Čajniču.

Ali-Dede Bošnjak, Alaudin Ali-Dede ibn Mustafa el-Bosnevi - Šejhi-turbe. Rodom je Mostarac, napisao je više djela uglavnom tesavufskog sadržaja. Biblioteka posjeduje njegovo djelo »Muhadaretul-evail ve musameretul-evahir« (o prvim događajima i posljednjim zbivanjima). Ovo je djelo doživjelo dva izdanja u Kairu, prvo 1882, a drugo 1893. godine.

Muhamed ibn Musa Allamek (mali sveznalica), Allamek Muhamed ibn Musa el-Bosnevi, rođen u Sarajevu, poznat kao vrstan učenjak po čemu je i dobio naziv Allamek. Umro 1636. Napisao više djela iz komentara Kur'ana, sintakse i retorike arapskog jezika, logike i administracije. U Biblioteci se nalazi njegov »Tefsiru Surei Feth«. Koliko se zna, ovo je jedini sačuvani primjerak ove njegove rasprave.

Hasan Kafi Pruščak, Hasan Kafi ibn Turhan ibn Davud ibn Ja-kub ez-Zibi el-Akhisari el-Bosnevi (umro 1616. g.), jedan od najplodnijih pisaca na orijentalnim jezicima koje je dala Bosna. Bio je uz to i vakif, jer je u rodnom mjestu, Pruscu, podigao džamiju, mekteb, medresu, tekiju i vodovod. Bio je jedan od utjecajnih ljudi u cijelom Osmanskom Carstvu. Pisao je iz područja filologije, islamskog prava, akaida, historije i politike. Biblioteka ima 23 prepisa, odnosno autografa njegovih djela. Njegov »Usulul- -hikem fi nizamil-alem« (Temelji mudrosti o uređenju svijeta), političko-moralna rasprava o uređenju države i društva je djelo po kome je Hasan Kafija najviše poznat u svijetu. Rukopisa ovog djela ima u svim većim orijentalnim zbirkama na Istoku i Zapadu. Djelo je prevedeno na turski (preveo sam autor, drugi prijevod na turski priredio je Mehmed Tevfik-beg), francuski (preveo Garcin de Tassy), mađarski (preveo Imre v. Karacson), njemački (L. v. Talozzi) i srpskohrvatski (preveo dr Safvet-beg Ba-šagić). Svi ovi prevodi su i štampani. Komentar ovom djelu na arapskom jeziku napisao je prof. H. Mehmed Handžić.

Od djela Hasana Kafije na bosanskom jeziku prevedena su i slijedeća: »Nizamul-ulema ila Hatemil-enbija« (Niz učenjaka do posljednjeg Božjeg Vjerovjesnika); »Revdatul-džennat fi usulil-itikadat« (Rajske bašče o temeljima vjerovanja): »Risala fi lafzi Čelebi«, (Rasprava o izrazu Čelebi). Prva dva djela je preveo H.M. Handžić, a treće dr Fehim Nametak.

Muniri Belgradi,Muniri Belgradi Šejh Ibrahim ibn Iskender el-Bosnevi. Naziv Belgradi dobio je po tome što je veći dio svog života proveo u Beogradu kao muderis i kadija. Njegovo djelo »Subulul-huda« (Staze pravog puta), napisano na turskom jeziku, raspravlja o obredoslovlju i nalazi se u ovoj Biblioteci. Napisao je i jedno geografsko djelo, čiji se rukopis do danas nije pronašao. Umro je 1635. godine.

{mosimage}Mustafa Ejubić - Šejh Jujo, Mustafa Juji ibn Jusuf ibn Murad Ejubi-zade el-Mostari (umro 1707. g.), najveći i najplodniji pisac na orijentalnim jezicima iz Bosne i Hercegovine. Pisao je iz područja islamskog prava, stilistike i sintakse arapskog jezika, logike, disputacije, akaida, šeriatskog nasljednog prava, leksikografije i propovjedništva. U Biblioteci se nalazi 16 rukopisa njegovih djela, od toga 8 autografa, koji su došli u ovu Biblioteku iz Karađozbegove biblioteke u Mostaru. Njegovo djelo iz logike »Šerh aler-risaletil-esirije fil-mantik« izdao je hafiz Mehmed Tevfik Okić u Carigradu 1898. godine pod naslovom »Serh Isa-gudži li Šejh Jujo el-Mostari«.

Ibrahim Opijač, Ibrahim ibn Šejh el-hadži Ismail ibn Ali Opijač, učenik i nasljednik Šejha Juje na položaju muderisa, pisac biografije svoga učitelja i više djela iz područja arapske filologije, tefsira i disputacije. Umro 1726. godine. U Biblioteci se nalazi 6 rukopisa njegovih djela, od toga su 3 autografa.

Mustafa Pruščak, el-Hadž Mustafa ibn Muhamed el-Akhisari, živio i radio u XVIII vijeku, a umro 1755. g. Koliko se zna, napisao je pet djela iz područja akaida i islamskog prava, od kojih Biblioteka posjeduje četiri. Njegovo djelo »Risala fi hukmi kahve ved-duhan vel-ešribe el-muharem« (Rasprava o stanovištu islama prema kahvi, duhanu i zabranjenim opojnim pićima), prevela je na bosanski Nevenka Kostić.

Husejin Bračković, živio i radio u XIX vijeku. Autograf njegova djela »Tarihčei vukuati Hersek« (Kratka historija događaja u Hercegovini), obuhvata historiju događaja u Hercegovini od vremena Ali-paše Rizvanbegovića (1831. do okupacije Hercegovine 1878. godine). Ovo je, koliko se zna, jedini primjerak ovog za historiju Hercegovine vrlo značajnog djela.

{mosimage}Osim spomenutih pisaca Biblioteka posjeduje i rukopise djela: Hasana Duvnjaka, Abdul Kerrrala Ismaila Travničanina, Ahmeda Mujezinovića-Mostarca, Hasana Kaimije-Sarajlije, Abdulkerima-Bošnjaka Samiije, Mahmuda, sina Halilova-Damada, Rešida Mehmeda-Sarajlije, Hadži Mustafe Bošnjaka - Muhlisije, Ab-dulvehaba Bošnjaka, Salih Sidki Čehajića-Mahmudkadića, Hu-sejina Husnije Hadžihusejnovića-Muvekita, Sejfulaha Prohe, Hafiz Mehmeda Tevfika Azapagića i Selam (Selami-zade es--Saraji).

Od prvih deset štampanih knjiga u štampariji Ibrahima Mutefe-rike u Istanbulu (prva štamparija otvorena 1727. godine) Biblioteka posjeduje tri djela: »Vankulu lugati« od Mehmeda, sina Mustafe el-Vanije, umro 1592. godine, zatim geografsko djelo »Džihan-numa« od Katib Čelebije - Hadži Kalfe, kao i djelo »Gaze-vati Hekim-oglu Ali-paša«, poznatije pod imenom »Tarihi Bosna« od Omera Novljanina (XVIII v.). Djelo je doživjelo više izdanja, a najnovije je iz godine 1978. Biblioteka ima dva primjerka rukopisa ovog djela.

Djela iz područja islamistike na orijentalnim jezicima, štampana od polovine XVIII vijeka do danas, zastupljena su u velikom broju u ovoj Biblioteci. Iz pojedinih disciplina islamistike može se reći da su djela kompletna.

Za historiju Bosne i-Hercegovine materijali, koje ima Biblioteka, su od naročite važnosti.

Ljetopis (Medžmua) Mula Mustafe-Ševki Bašeskije, čiji se autograf čuva u Biblioteci, obuhvata događaje Sarajeva i Bosne i Hercegovine od polovine XVIII vijeka do početka XIX vijeka (1747-1804). On bilježi sve važnije događaje iz spomenutog i perioda, daje svoju ocjenu događaja, karakteristike pojedinih f doba i dr. Uz bilježenje događaja donosi i popis umrlih u Sarajevu u svakoj godini. Što je osobito karakteristično, bilježi smrt običnih ljudi, a velikaše samo u izuzetnim slučajevima. Njegov Ljetopis prevođen je dva puta. Prvi prevod je djelomičan, dok je drugi kompletan i popraćen bilješkama koje objašnjavaju i upotpunjuju tekst Ljetopisa. Taj prevod Ljetopisa uradio je i bilješkama popratio Mehmed Mujezinović, a izdalo Izdavačko preduze-će »Veselin Masleša« 1968. u ediciji »Kulturno nasljeđe«.

Salih-Sidki Hadžihusejnović-Muvekit, umro 1888. g., napisao je povijest Bosne (Tarihi Bosna) u dva sveska. Autograf se nalazi u Orijentalnom institutu u Sarajevu, a kompletan prepis u Gazi Husrevbegovoj biblioteci. Prepis je Muhameda Enveri Ka-dića. Značajno je istaknuti da je Muvekit prvi od muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini upotrebljavao i literaturu domaćih pisaca kršćana.

{mosimage}Zbornik Muhameda Enveri Kadića, umro 1931. g., obuhvata dokumente i druge materijale koji se odnose na historiju Bosne i Hercegovine u vremenu od 1463. do 1927. godine. Ima 28 svezaka, svaki oko 400 stranica. Osim dokumenata u Zborniku ima prepisanih i kompletnih ili djelomičnih djela domaćih pisaca. Zahvaljujući Kadiću mi danas znamo za izvjesna djela i neke pisce, posebno pjesnike, koje niko drugi nije do danas spomenuo. Ka-dić je i posebno prepisivao djela pojedinih pisaca da bi ih imao u svojoj biblioteci. On je, na primjer, prepisao kompletan Putopis na hadž, Hadži Jusufa Livnjaka, iz 1615. godine. Ovo je do danas prvi poznati putopis jednoga Bosanca i on ga je jedini sačuvao, jer je autografu izgubljen trag. Kadić je, između ostalog, prepisao i kompletan Divan (Zbirku) pjesama Muhameda Fadil-pa-še Šerifovića iz Sarajeva. Zahvaljujući njemu znamo da su Hu-sejin ef. Muzaferija, muderis Gazi Husrevbegove biblioteke i Os-man ef. Šuglija, takođe Sarajlija, vodili kronike događaja svoga doba. On je u svom Zborniku prepisao brojne natpise sa sakralnih i drugih spomenika i tako nam ih sačuvao od zaborava, jer su mnogi objekti, a s njima i natpisi, već propali. Kadić je oporukom ostavio kompletnu svoju biblioteku ovoj Biblioteci, u kojoj su se nalazili, između ostalog: kompleti prvih bosansko-hercegovačkih novina, kolekcija fotosa kao i dokumenata na turskom jeziku, a odnose se na historiju Bosne i Hercegovine.

Biblioteka ima oko 1 500 vakufnama iz raznih mjesta Bosne i Hercegovine. Manji dio ih je originalnih, a drugo su ovjerovljeni prepisi, prepisani u tri knjige (sidžili vakufnama). Za historiju nastanka i razvoja pojedinih mjesta kao i pojedinih objekata vakuf-name su prvorazredni izvori.

Sidžili sarajevskog šeriatskog suda, kojih u Biblioteci ima 86, obuhvataju period od 1552. do 1852. godine. Oni su, isto tako, značajni i važni za proučavanje političke, kulturne i privredne prošlosti Sarajeva, a često i Bosne i Hercegovine. Na temelju ostavinskih rasprava, koje su zabilježene u sidžilima, mogu se proučavati sarajevske porodice, njihovo stanje kao i zanimanje stanovnika Sarajeva, l za poznavanje kulturnog nivoa pojedinih porodica dokumenti u ovim sidžilima daju materijal, jer su zabilježene, pored ostalog, i knjige koje su oni posjedovali.

{mosimage}Arhivalije koje ima ova Biblioteka, a ima ih oko 4000 i većina ih je na turskom jeziku, upotpunjuju materijale koje sadrže sidžili i vakufname. Među njima ima: fermana, berata, hudžeta, fetvi, se-neda, arzova, murasela, bujruldija i vasijetnama.

Posebnu grupu u ovim materijalima čine idžazetname, na temelju kojih se može ustanoviti ko je sve završavao škole, ko su bili muderisi i gdje su sve naši ljudi bili na naukama. Posebna vrijednost idžazetnama je u njihovoj likovnoj opremi.

Na likovnu opremu orijentalnih rukopisa uvijek se obraćala velika pažnja. Uz kaligrafiju arapskog pisma, koja je posebno njegovana, likovna oprema činila je sastavni dio ovih rukopisa, l Gazi Husrevbegova biblioteka ima veoma lijepih i ukrašenih primjeraka. Zasebnu cjelinu u tom pogledu čini zbirka rukopisnih Mus-hafa i njegovih dijelova.

Mushaf, što ga je dao prepisati i uvakufiti za Gazi Husrev-begovu džamiju Muhamed Fadil-paša Šerifović (umro 1882) odlikuje se, pored vanredne kaligrafije, još i ukrasima i ornamentima prvih stranica kao i oznaka za hizbove, džuzove, sedžde i unvane svih 114 sura. Ukrasi se nalaze u tekstu i na marginama. U njemu su označeni i načini učenje Kur'ana na sedam arapskih narječja (kiraeti-seba). Ovaj Mushaf je prepisao neki iseljenik-sa Kavkaza, Dagistani, 1849. godine. Prema bilješci vakifa, ovaj Mushaf je trebao služiti kao primjerak za sravnjavanje drugih rukopisa sa ovim Mushafom. Kao podloga za ovaj prepis služio je stariji primjerak rukopisa koga je prepisao Muhamed ibn Altun-taš, ibn Abdulah el-Mukri el-Bagdadi, dok je njemu za uzorak služio prepis Mushafa što ga je izradio Zejd ibn Sabit, po nalogu trećeg Halife Osmana (EI-Mushaful-imam).

U Biblioteci se nalazi i 32. primjerak Mushafa kaligrafa Hafiz Ibrahima Šehovića, iz Sarajeva. Prepis je završen 1780. godine.

{mosimage}Za Šehovića se zna da je prepisao Kur'an 66 puta, jer je on na svakom primjerku naveo koji mu je to po redu prepis. U ovom primjerku je prvi, srednji i zadnji red na svakoj stranici pisan krupnim slovima, dok su između njih nešto uvučenije pisani sitnim su-lus Dismom. Šehović je umro 1811. godine.

Zanimljiv je i primjerak Mushafa Amine, kćeri Mustafe Čelebije, iz Sarajeva, iz mahale Čejirdžik. Ona je ovaj primjerak prepisala 1746. godine.

Džuzovi Mehmed-paše Sokolovića, umro 1579. g., ističu se vanrednom kaligrafijom, ukrasima i povezima, koji su rađeni zlatom utisnutim u kožu. Sačuvan je dvadeset i jedan džuz.

Biblioteka ima i dva džuza Ferhad-paše Sokolovića, koji su
došli ovamo iz Ferhadije džamije u Banjoj Luci. Pisani su vrlo krupnim slovima i imaju samo po četiri reda na svakoj stranici.

Među ukrašenim primjercima En-ama i Delailul-hajrata, koji se nalaze u ovoj Biblioteci, ističe se primjerak prepisan od strane Muhameda Šejh Kara Davud-zadeta, umro 1756. godine. Prve dvije stranice obrubljene su sa pet crnih i dvije široke zlatne, a ostale jednom crvenom linijom. U sredini rukopisa nalaze se oslikani haremi Meke i Medine sa bližom okolinom, dati u ptičijoj perspektivi.

{mosimage}Rukopis Divana, pjesama pod naslovom »Tuhfetul-azhar« perzijskog klasika Nurudina Abdurahmana sa pjesničkim imenom Džami, umro 1486. godine, spada među najljepše primjerke orijentalne kaligrafije koje posjeduje ova Biblioteka. Rukopis je pisan u Meki 1575. g. Čitavi tekst rukopisa poškropljen je zlatom, ali tako ujednačeno da ostavlja snažan dojam na onoga ko ga gleda. Rukopis je Biblioteci donio na poklon iz Meke dugogodišnji imam i hatib Begove džamije i profesor Šeriatske sudačke škole Hadži Hafiz Muhamed Hadžimulić (umro 1918. godine).

Rijetkost predstavlja i rukopis Divana Hafiza Širazije (šemsu-din Muhamed eš-Sirazi). Rukopis je ilustriran. Između nekih pjevanja postoje slike u bojama koje prikazuju pojedine prizore nekih pjevanja u Divanu.

I povezima rukopisa posvećivana je posebna pažnja, pa su brojni rukopisi, osobito Mushafi, ukrašavani i sa vanjske i sa nutarnje strane. Pored Sokolovića džuzova i Fadil-pašina Mushafa, Biblioteka ima još mnogo rukopisa čiji povezi mogu poslužiti kao primjer za orijentalne poveze i njihovo ukrašavanje. Biblioteka posjeduje takođe i odljeve u metalu koji su služili sarajevskim knjigovescima (mudželitima) za utiskivanje ornamenata na kožne poveze (i danas u Sarajevu te ulice u kojima su bili smješteni mudželiti nose naziv Mali i Veliki mudželiti).

U Biblioteci se čuvaju najstariji naslovi bosansko-hercegovač-kih novina. Službeni list Vilajeta bosanskog »Bosna«, koji je izlazio od 1866. do 1878. uporedo ćirilicom na srpskohrvatskom jeziku i arapskim pismom na turskom jeziku, gotovo je kompletan.

I list »Sarajevski cvjetnik - Gulseni Saray« (1869-1872) što gaje izdavao prvi Musliman novinar iz Bosne i Hercegovine Mehmed Šakir Kurtćehajić (umro 1872. u Beču) je gotovo kompletan. Bo-sansko-hercegovačke novine koje je počela izdavati austrougarska vlast poslije okupacije Bosne i Hercegovine takođe su kompletne (1878-1882). Sarajevski dnevnici »Sarajevski list«, »Jugoslavenski list«, »Sarajevski novi list« kao i »Oslobođenje« također se u njoj nalaze.

Od početka izlaska prvog muslimanskog časopisa u Bosni i Hercegovini »Behara« (1900-1911), skoro svi muslimanski listovi koji su izlazili u Bosni i Hercegovini nalaze se u Biblioteci. Sva tri časopisa, »Tarik« (1908-1910), »Mualim« (1910-1913), i »Mi-sbah« (1912-1913), koji su izlazili arapskim pismom - arebicom, a na srpskohrvatskom jeziku, nalaze se isto tako u ovoj Biblioteci.

{mosimage}Kalendari muslimanskih društava, kao i onih što su ih pojedinci izdavali (na primjer »Bajraktar«, što ga je Edhem Mulabdić izdao i uredio za godinu 1894) gotovo su svi kompletirani u Biblioteci. »Salname« što ih je izdavala vilajetska uprava (1866-1878) i austrougarska uprava (1882-1893) nalaze se kompletno jedino u ovoj Biblioteci. Od prve latinicom štampane muslimanske knjige u Bosni i Hercegovini »Risalei-ahlak«, što ju je napisao Mehmed-beg Kape-tanović-Ljubušak i štampao 1883. g. u Sarajevu, pa do danas sve objavljene knjige čiji su autori Muslimani, Biblioteka posjeduje. Isto tako, većinu onog što je napisano o Muslimanima, kao i Bosni i Hercegovini, kompletirano je u ovoj ustanovi. Od uvođenja arebice, kao pisma koje se učilo u mektebi-ibtidai-jama u Bosni i Hercegovini, ovim pismom je kod nas štampano oko 25 djela, koja su služila kao priručnici, odnosno udžbenici u mektebima kao i nekim medresama. Neka od njih doživjela su i po više izdanja. Osim nekoliko izuzetaka, Biblioteka ima sve ove knjige. Brojne novine i časopisi, koji su izlazili ili još izlaze u islamskim centrima, Biblioteka ima, ako ne kompletno a ono bar po koje godište. I druga literatura iz islamistike koja se danas štampa u islamskom svijetu ovdje je zastupljena. Biblioteka ima lijepu zbirku fotografija istaknutih ličnosti, građevinskih objekata kao i razglednica iz svih mjesta Bosne i Hercegovine. I zbirke letaka i proglasa, izdavanih u Bosni i Hercegovini kroz zadnjih 70-80 godina vrijedni su primjerci za proučavanje prošlosti Bosne i Hercegovine iz tih vremena.

Biblioteka je počela sa izdavanjem Kataloga orijentalnih rukopisa koje posjeduje. Do sada je objavljeno dvanaest kjniga kataloga. Katalogiyiranje preostalih rukopisa je u toku.

Prva Knjiga obuhvaća enciklopediju, Kuran, pravila o pravilnom učenju Kur'ana, njegovo tumačenje (tefsir), islamsku tradiciju (hadis), dogmatiku i apologetiku (akaid, kelam) i molitve (dove). Druga Knjiga sadrži islamsko pravo (fikh) sa svim njegovim ograncima.
Godine 1972. Biblioteka je pokrenula i svoj godišnjak: Anali Gazi Husrevbegove biblioteke. U Analima se obrađuju materijali vezani za Biblioteku, Gazi Husrevbegove ustanove kao i sve što se odnosi na kulturnu historiju Muslimana Bosne i Hercegovine.